Moje dileme https://blog.dnevnik.hr/ivan

ponedjeljak, 21.03.2011.

Idemo dalje !

Svakog čuda za tri dana dosta, pa tako i raspada našeg braka. Doduše nakon malo više vremena. Svi su postavili pitanja koja su smatrali i osjećali da moraju, i prijatelji dobronamjerna i oni drugi, malo zločestija, zlobnija. Dobio sam i pregršt savjeta, procjena situacije iz raznih uglova, te informacija koje su još donedavno bile tajne. Pretežno sličica "sumnjivog" ponašanja moje bivše supruge koje mi prije nisu htjeli prenijeti bojeći se da neću povjerovati, odnosno da ću se samo naljutiti. Čak su i moji roditelji jednom nešto saznali, ali osim neodređene aluzije, koju ja uopće nisam tada registrirao, nisu htjeli biti umiješani. Čini se da su svi ti i bili u pravu, samo bi me naživcirali, a svejedno vjerojatno ne bi postigli ništa, neke odluke moraju sazrijeti u vlastitoj glavi.
Ovih mjeseci me uglavnom preokupirala praktična strana nove situacije, Dogotoviti stan u krugu radionice, prije neodređeno namijenjen jednom od djece, tek kao višak poslovnog prostora, nastao nadogradnjom, odnosno arhitektonskim rješenjem. Bi li svatko tko može trebao imati neko takvo, rezervno rješenje?! Namještaj, oprema, komunikacijaski kanali...tisuću sitnica. Valjda će mi još godinu dana trebati da posegnem za nečim, a da to i bude tamo!
Živi dio inventara je nešto složenija priča. Prijatelji, pa čak i jedan dio rodbine, različito je reagirao. Neki su imali potrebu jasno odabarati "stranu", reći to i manifestirati, jedan dio pokušava biti neutralan, slijedeći pak kao da i nije bio osobnim prijateljima, s nama kao parom, nestali su i oni. Najsmješniji je bio službenik u državnoj službi gdje je ona jedan od šefova. Iako smo godinama bili na ti, iako se uvijek trudio biti mi na usluzi oko sitnica kojima vam administracija može olakšati život, neki dan me oslovio s Vi ne podigavši pogled. I ukorio što sam ušao tri minute prije isteka gableca. S druge strane, njezini roditelji su pokazali rijetku pribranost, rekao bih čak veličinu. Ponešto sam im kroz protekle godine olakšao život, a jedan veći projekt je baš bio u tijeku oko njihove kuće. Otac je izravno pitao je li se što oko toga promijenilo, i kada sam to sa smješkom otklonio, samo je kimnuo, slegnuo ramenima i rekao da je tako i mislio poznavajući me. Prvi puta kada sam s majstorima svratio, pozvali su me na gablec, popili smo po čašu vina iz njegove poznate kolekcije i napomenuli su da su mi ta vrata uvijek otvorena, makar kao ocu njihove unučadi, koji su im sada najvažniji dio života.
Možda me malo iznenadio dio njezinih poznanica. Nekako, ako baš jako ne umišljam, kao da su napadno srdačne, kao da naglo postoje neke nove opcije. Što meni uopće nije palo na pamet, nekako su mi ostale isto što su i bile niz godina.
Nedostaje mi žena jako, ne moja bivša, nego žena u svakom smislu. Dio toga nedostatka sam riješio kućnom pomoćnicom, za dio se sada brine mama, kao na primjer da ne kaliram i da košulje i dalje budu besprijekorne, oko dijela su zadovoljni kolege ugostitelji. Ostaje žena-ljubavnica. To je izvjestan problem iz nekoliko razloga. Prvo, kao što sam gore već rekao žene koje poznajem, koje srećem godinama, su u nekim svojim ladicama i teško ih promatram drugačije. Nekih novih u relativno maloj sredini, a bar donekle primjerenih godinama, baš i nema. Kamoli još iz relativno malog dijela koje mi se fizički sviđaju, koje bih mogao poželjeti. Koliko god stoji da žednom u pustinji svaka tekućina počinje ličiti na ledenu izvorsku vodu! Nisam baš nešto, osim poslovno, visio po kafićima, pa teško da ću i sada to činiti, ostala društvena događanja su prilično rijetka, i doista mi preostaju uvijek malo smiješna naštimavanja prijatelja. Ili ću morati povećati radijus kretanja. Uzdati se u Zagreb, recimo. Koliko god se nasmijem sam sebi zamišljajući svoje prve pokušaje uleta nakon tako puno godina. Tek ću morati naučiti koliko se promijenila materija, kako se to uopće sada radi, je li dan-dva uopće dovoljno. Koliko su istinite legende uokolo kako je lakše nego ikada, sa znatno manje komliciranja???

srijeda, 09.03.2011.

Razumije li netko žene? Uključujući i njih same.

Primjetili ste već u prvom postu što me zapravo najviše žulja. Načelno, nemogućnost utjecaja na sve dijelove svoga života. Pobliže, ženino ponašanje. Njezina nevjera još bliže, ali i logičan niz flertova koji je morao postojati, ali nije konzumiran do kraja. Isto očito ne mojom zaslugom.
Dakale, ukratko, relativno raskošan život, lokalno uspješne karijere, njezina intelektualna, moja, uprkos akademskom obrazovanju, obrtnička. Dvoje djece, 23 zajedničke godine, 22 braka. Prvi puta se desilo nakon 3-4 godine braka, drugi puta pred 9, treći puta nedavno. I konačno. Tako sam odlučio u pokušaju da zadržim bar malo kontrole nad životom. Mada je skupo i nepraktično. I dalje mislim da drugačije nisam mogao. Ne jer je treći puta (ako je ?!), nego jer sam ovaj puta tako osjetio. Ne žalim niti zbog materijalnih gubitaka u ekonomsko nevrijeme, uvjeren sam da ću ih nadoknaditi kroz godine. Niti zbog djece, veliki su i dalje žive s nama oboje, samo naizmjence, a baš nisam siguran niti da bi uopće željeli češće.
Ali žalim zbog izgubljenog vremena, Nepovratno izgubljenog života. Jer mi jest izmakao. Muči me jesam li mogao bolje učiniti, kontrolirati ga bolje, racionalnije. Očito nisam, sve sam saznao na vrijeme, pa ipak sam pogrešno odlučio. Ili nisam? Proveo sam podosta vrlo lijepih godina s njom, zanimljivih, veselih i uzbudljivih. Skoro savršenih. Gotovo bez svađa i problema. Počeo sam posao zlatnih ranih devedesetih, puno drugačije nego sada, prilično sam ponosan na stvoreno, učinjeno, od početnih, posuđenih 2000 DM. Ako se uokvirimo u lokalno, moja obitelj nije željela ništa, a da nije mogla dobiti. Kuću, aute, putovanja, ljetovanja, sve.
I onda ona kaže, točno, imamo skoro savršen brak! Ali me nekada svejedno netko privuče drugačije. Bez ikada i primisli da bih ovo napustila, vi ste mi sve. I ti dramatiziraš s tim odlaskom. Je li ti ikada što nedostajalo od mene? Kao domaćice, ljubavnice ili majke. Ili žene na koju si bio ponosan! Bila sam od mjesec do pet s još trojicom muškaraca. Kada sam mogla, kada vama nisam nedostajala. Uostalom i da sada nisi slučajno saznao, i danas bi bilo tako, uživao bi.
Što je točno. Vjerujem li ja u ideale koji ne postoje. Ili se oni samo dese, ili ne dese, sasvim slučajno. Nisam ju nikada prevario, čak niti ozbiljnije pomislio. Ne zbog ideala, nego jer mi nije trebalo, nisam imao potrebu, niti jedna me nije privukla tako. Nisam baš niti imao vremena, ali ipak sve se stigne u 23 godine, ako baš želiš.
Sav moj ja mi govori da je to što ona čini krivo i neprihvatljivo. Ipak imam razdoblja sumnji. Tražim li ipak dlaku u jajetu? Nemoguće ili bar previše rijetko da bih na tome inzistirao. Dođe li većini žena, možda i muškaraca, da takvo što učine. Ako je tako, jasno mi je da je slijedeći korak mali. Iz dosade, izloženosti velikom društvu, znatiželje, bilo čega. Ili propusta partnera možda, nikada izrečenih, ali nagomilanih? Neke unutarnje, vlastite potrebe? Meni nije, ali znam da to ne znači ništa. Vama? S kojom idejom? Ima li tu uopće pravila, logike, ideje? Naime, osim što sam godinama radio zbilja puno sati, oko svega ostalog sam se iskreno i naizgled uspješno trudio. Zajedničkih izlazaka, proslava sa povodom ili tek izmišljenim, ne pitajući previše, potporom u karijeri iznad uobičajenog, čak i radom u kući i uokolo, u okviru prvog ograničenja. Ili sexom koji iz mojeg kuta izgleda vrlo lijep i uopće ne rijedak.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Slabašan pokušaj razjašnjavanja....koječega, prvenstveno sebi

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Igre.hr
Najbolje igre i igrice

Forum.hr
Monitor.hr